Toga su se dana naši osmaši uputili prema krajnjem istoku Hrvatske, prema Vukovaru, i to s jednom posebnom misijom. Grad iz kojega su potekle još nepresahle rijeke boli dočekao je okupan suncem naše učenike zaokupljene svojim bezbrižnim godinama. Put prema Vukovaru započeo je 27. travnja u ranim jutarnjim satima oko 4.00 sata kada su se učenici sa svojim roditeljima počeli okupljati u školskom dvorištu da bi 15 kartonskih kutija prenijeli do autobusnog stajališta i na kraju svoga putovanja predali socijalnoj samoposluzi Humanitarne udruge Duga. Hvala vam, ali trebat će toga još, i to, nažalost, još dugo - zahvalno i zabrinuto izustila je djelatnica samoposluge. Na istoku Lijepe Naše živi jedna druga Hrvatska, Hrvatska koja nas treba, ne možda kao 1991. kada su vukovarski vapaji prazno odzvanjali, ali nas treba kao što bližnji treba bližnjega. Današnji je vapaj tiši i zapretan ponosom, ali još je uvijek dovoljno jasan i glasan da nas pomakne iz naših svakodnevnih osobnih i društvenih sigurnosti i udobnosti. Naši su osmaši toga dana u Vukovaru naučili da je žrtva Vukovara duboko u temeljima hrvatske državnosti, ali i mjera naše ljudskosti. Hvala svima koji su sudjelovali u ovoj plemenitoj akciji.